CVJEĆARNICA MORE “Cvijeće više nije samo poklon drugim osobama, žene ga kupuju i same sebi”
Cvjećarnica More na Vrbanima 16 tek je otvorena a već nam privlači pažnju. More je za nekoga more, drugi ju čitaju u engleskom izdanju, pa je more više. Za nas svakako jest više od lijepe cvjećarne. Dok Martina sprema cvjetne aranžmane, vodimo rasprave o gastronomskom dizajnu: posluživanju jela, ugođaju okruženja, vinskoj pratnji pa onda i samom dizajnu cvijeća: kako urediti stol za poslovni ručak, kako za adventske domjenke, kako osmisliti scenografiju hrvatske gastronomske prezentacije u svijetu…
Floristička priča je velika tema. Cvijeće u vazi na stolu priča je stara možda čak i pet milenija. Postoji jasni arheološki tragovi kako su Egipćani dva i pol tisućljeća prije Krista sustavno cvijećem u posudama ukrašavali stolove i prostore u kojima su obitavali.
U međuvremenu, od faraona na ovamo, svašta se događalo na cvjetnoj sceni. Globalni floristički biznis danas raste nevjerojatnom brzinom i uskoro će doseći 70 milijardi dolara godišnje. Već su početkom ljeta nizozemski cvjećari, globalni lideri, slično kao u svijetu visoke mode, proglasili hortikulturalne trendove za nastupajuću godinu. Neki naglasci koje su tom prigodom lansirali zvuče zbunjujuće: prognoziraju kako će cvjetne aranžmane u nadolazećoj sezoni obilježavati “slow life”, “radiant energy, “unique utopia”, pa čak i “cosmic future”, što god sve to značilo.
Martina prati ali se ne opterećuje previše cvjetnom modom. Privlače ju jednostavne zamisli u slaganju aranžmana..
“Uređeno cvijeće sugerira posebne prigode, eleganciju, često i luksuz”, objašnjava mi svoje florističke poglede.
“Ljubav prema cvijeću uočavam sada sve više i kod kupaca. Cvijeće više nije samo poklon drugim osobama. Žene sada vole cvijeće lupiti same sebi. S druge strane, poslovni prostori se sve češće i kod nas oplemenjuju cvjetnim aranžmanima.”
Svaki Martinin buket, svaki vijenac, svaki aranžman- svi su on unikatne priče. Cvjećarstvo je za nju potpuna strast. To ju je i navelo da se cvjećarstvu potpuno posveti, iako ju je studij usmjeravao ka poslovnoj karijeri. Kao što se dobri kuhari prepoznaju po tome što redovito pohode tržnice u potrazi za najboljim sastojcima, tako je to i s cvjećarima.
“Jednom tjedno odlazim na zelenu tržnicu. Ponuda nije uvijek ista, mijenja se sezonski, a uvijek nađem i nešto novo. Dok razmišljam što ću kupiti, u glavi počinjem slagati aranžmane. U načelu kombiniram svježe rezano sa suhim cvijećem. More je mala cvjećarnica pa je već i po tome logično da je svaki aranžman poseban, autorski. Želim ljudima približiti neki drugačiji, prisniji pristup cvijeću. Cvijeće mora biti doživljaj, pa se onda lijepi doživljaji pamte. Zanimljiva rješenja i novi oblici pobuđuju osjećaje. Zanimljive su mi situacije kada se probude emocije. Vesele me izjave: nikad ne bih taj cvijet ni zamijetila da nije u ovakvom aranžmanu.”
U potrazi za lijepim formama i uspješnim poslovanjem osjećaji i strast ipak nisu dovoljni.
“Cvjećarstvo nije moja struka i moram se još uvijek školovati. Ovog sam proljeća otišla u Njemačku. Ruski su floristi organizirali masterclass. Ruska je škola značajna, iza nje je velika tradicija. Privukla me njihova priča jer smo jedno vrijeme živjeli u Rusiji. Njihova fascinacija cvijećem vidi se na prvi pogled: cvjećarne na svakom koraku. Cvijeće je njihov stil života. Postoje naravno i druge velike nacionalne škole, Italija i Francuska su naravno velike. Kod Rusa je sve monumentalno. Sasvim suprotno kod Skandinavaca. Simetrija polako nestaje, naglašava se prostornost.”