WIENER SCHNITZEL I TAFELSPITZ Je li neobično da u Zagrebu postoji samo jedan restoran s austrijskom kuhinjom? Pa postoji i samo jedan sa zagrebačkom.

Jedini jelovnikom autentični austrijski restoran Wirtshaus, koji se nalazi malo ispod zagrebačke žičare i vrha Gračanske ceste, vikendom za ručak je krcat. Prostor restorana je malen, stolovi su zbijeni, graja je stoga velika, a ta živost za ručak mi se zapravo  jako dopada, čini mi se da je to dio potpunog ispunjenja duha ovakvog restorana, da i time nalikuje na građanske restorane za ručak u Beču ili pak na trattorije u Rimu ili bistroe u Parizu. Wirtshaus je pun zato što je hrana baš odlična, zato što zapravo jedini u Zagrebu nudi prava jela austrijske kuhinje i zato što su cijene sasvim korektne. Za ručak nas je bilo dvoje pa smo obroke podijelili, a naručili smo dva signaturna bečka i austrijska jela: wiener schnitzel i tafelspitz. Bečki šnicl je bio savršeno pohan: tekstura i boja pohane korice je bila blaga, a zračnim jastucima se izdizala nad šniclom. I rade ga od teletine, što i je izvorna mesna namirnica ovog šnicla u Beču. Tafelspitz je jednako identitetsko jelo Beča kao i wiener schnitzel, koje je navodno obožavao car Franjo Josip i stalno se služio na njegovim dvorskim ručkovima. U Wirtshausu  tafelspitz kuhaju od junetine, a ne od govedine, kako je u Beču kulinarski kanonizirano, no u našim mesnicama je jako teško pa skoro i nemoguće nabaviti pravu svježu govedinu.

Zapravo je nevjerojatno da Zagreb ima samo ovaj jedan nacionalni restoran austrijske kuhinje, pošto je zagrebačka kuhinja iz nje nastala. Šteta je što restoran poput Wirtshausa ne postoji u strogom centru Zagreba, gdje kulturološki pripada. No, kako je to zapravo nevjerojatno kad u Zagrebu postoji i samo jedan autentični restoran zagrebačke kuhinje, Ficlek kod Dolca u ulici Pod zidom. Za drugi zagrebački restoran u Zagrebu ne znamo. Ukoliko neki znate, svakako nam javite. Samo nam nemojte reći da su to Purger u Petrinjskoj i Stari fijaker u Mesničkoj. Nisu!