BORBA ZA PRAVI MED “Od 20 štandova s medom, 18 nudi prevaru.”

Iako po struci nije agronom, pčelar Miroslav Mihaljević je izniman stručnjak u pčelarstvu i medarstvu; poduzetan je i inventivan, a iznad svega-  strastven u svojoj zaljubljenosti u pčelinji rod. Sa svojim bratom Ivanom, koji zaista je agronom, košnicama krstari Hrvatskom po pčelinjim pašnjacima . Vrste tih pčelinjih pašnjaka, kako kaže, mijenjaju se iz sezone u sezonu, a te promjene jako utječu na pčelarstvo i konačni proizvod meda.

Ovaj razgovor je jedan iz serije intervjua s uglednim stručnjacima koje će Tri trilje redovito objavljivati. Svaki od eksperata će nam kontinuirano ukazivati na važne trendove i obrate u područjima kojima se bave.

Slažete li se s procjenom kako je Hrvatska mala pčelarska i medarska velesila?

Rekao bih da je to činjenica, ali ipak više kao potencijal. Naime, veliko je pitanje koliko pčelara od tog potencijala može živjeti. Od nekih 7000 pčelara u Hrvatskoj, samo nas dvjestotinjak, tristotinjak može od tog posla živjeti. Paše su sve nesigurnije, nezahvalnije. Uz to se, uz problem nekvalitetnog i patvorenog meda iz Kine, sada na tržištu javljaju neke potpuno lude stvari: med iz Poljske i Ukrajine po nevjerojatno niskim cijenama. Možda se tu čak radi o kineskom medu, koji je samo prefakturiran. Tako da je, u zadnje tri godine, kada su sve namirnice poskupile, samo med na veliko pojeftinio. Tu se radi o cvjetnom medu, prilično nedefiniranoj kategoriji. Pod tim nazivom se inače nudi i vrhunski med, ali i totalna prevara.”

Je li taj kineski med najvećim dijelom patvorina?

Kina je prostrana i lijepa zemlja u kojoj sigurno ima dobrog meda. Ali ovo što nama dolazi po cijeni dolar, dolar i pol, sigurno nije pravi med, pošto je čak i šećer skuplji.

Je li lako krivotvoriti med, a onda, je li teško otkriti krivotvorinu?

Obično se radi o mješavini glukoznog sirupa i meda u omjerima od čak 90 na 10 posto. Postoje razne, u narodu raširene, predrasude o tome kako treba okrenuti staklenku s medom pa da se po brzini kojom mjehur zraka s dna dođe na površinu može dokučiti radi li se o pravom ili patvorenom medu. To su, naravno, gluposti. Na taj način možemo eventualno zaključiti koliko vlage ima u medu. Usput rečeno, što je manje vlage, med je bolji. Patvorina se pak lako razotkrije u suvremenom laboratoriju. Nijemci su te laboratorijske analize uzdigli na vrlo visoku razinu. Kod nas pak  razina kupovne moći dovodi do toga da potrošač prije svega razmišlja o cijeni. Usput rečeno, med, maslinovo ulje i mlijeko su tri najpatvorenija prehrambena proizvoda na globalnoj razini.

Mislite li da pokušaj zaštite hrvatskog meda prepoznatljivom ambalažom nije dao rezultate koje su pokretači projekta očekivali?

Slavonci zaštićuju svoj med, Zagorci svoj i takav je stav uskogrudan. Slovenci štite slovenski med. Općenito naglasak treba usmjeriti prema otkrivanju patvorina, dakle radi se uglavnom o uvozu. Često ljetujem u Trogiru, turistički vrlo frekventnom gradu s kojim se ponosimo i ističemo kako ga je UNESCO zaštitio. Od 20- tak štandova na kojima se prodaje med, 18 nudi prevaru. Da budem precizniji: na etiketi uz sliku cvijeta kadulje, velikim slovima piše kadulja, što kupca nedvosmisleno navodi da je unutra med od kadulje, no onda sitnim slovima sa strane piše cvjetni med s dodatkom eteričnog ulja kadulje. A to je nešto sasvim drugo! Da vam dam još jedan alarmantni podatak koji je služben:  na turističkoj plitvičkoj cesti D1, prije nekoliko godina, provedena je kontrola meda: od 60 uzoraka, 58 je bilo patvoreno.

Na taj opći problem niske etičnosti naših proizvođača hrane upozorio me i proizvođač vrhunske tjestenine Aurelia Zoran Šimunić. On je, kaže, doslovce zgrožen tim našim nacionalnim problemom.

Potpuno se slažem. Puno je takvih pokazatelja i primjera. U Dalmaciji su globalnim zatopljenjem pčelinje paše sve siromašnije pa neki njihovi medari  sve više odlaze u Slavoniju po med od industrijskog bilja od uljane repice i suncokreta. Pomiješaju ga sa svojim i na kraju prodaju kao dalmatinski. Da ne govorim o tome kako me neki ugostitelji savjetuju da se i ja poigram sa sastojcima i ponudim im jeftiniji proizvod pod nekim izmišljenim brendom. Ja im kažem: :“Stari moj, da meni jedna takva kila pređe preko praga, naprosto sam gotov.“

Pčele su globalno ugrožena vrsta. Jesu li u Hrvatskoj ipak manje ugrožene?

Sigurno je da su kod nas problemi manji, nego recimo u Americi. Kod nas pčele najviše stradaju u blizini nasada industrijskog bilja koje se intenzivno zaprašuju. Suncokret je takav primjer. Neke velike sjemenarske kompanije imaju tako modificirano sjeme iz kojeg biljke razvijaju posebna svojstva obrane protiv kukaca nametnika. U paši na takvom području, pčele su žrtve: strada im živčani sustav, gube orijentaciju, ne mogu se vratiti u košnicu. Takva vrsta sjemena se u EU čak brani upravo na inicijativu pčelara, no ono se i dalje sadi. Svi se sjećamo višekratnog pomora pčela u Međimurju upravo u blizini veliki zasađenih površina. Nekim čudom pravi uzrok pomora nikada nije dokazan. Mi sumnjamo na sjeme kupljeno na crno.

Tu su zatim i klimatske promjene. Bagrem značajno ranije procvjeta. Crveni vrijesak u Lici, od Korenice do Gračaca, paše na koje smo dolazili i mi kontinentalci i Dalmatinci, sada je iščezla.

Kada smo već započeli kuknjavu završite ju, molim vas, pregledom boleština koje napadaju pčele.

Glavna je bolest varola, punim upečatljivim imenom varola destructor. Radi se o grinji. Ne može ju se iskorijeniti, ali može držati pod kontrolom.

Zar je moguće da i vi, koji ste se dokazali vrhunskom kvalitetom, sve teže živite od pčelarstva i medarstva?

Mi imamo svoj krug vjernih kupaca. S Druge strane, prije smo prodavali med više u kafićima nego u hotelima, sada se taj omjer okrenuo. U hotelima najvećih hotelskih kuća, radi sve više educiranih kuhara. Oni traže kvalitetu, razne vrste meda i posebne proizvode kao što je med u saću. Oni kroz takvu ponudu dobivaju poželjan feed back od gostiju. U kafićima je vlasnicima bitno samo da imaju bilo kakav med za čaj, samo da bude što jeftiniji.

Uz sve probleme, ne odustajete?

Nama Mihaljevićima pčelarstvo je generacijama pod kožom. No svojoj djeci ipak neću savjetovati da nastave tradiciju. Ja sam drugo, ja sam lud. Završio sam FER, ali nije bilo govora da se bavim time za što sam se školovao. A med je između ostalog dobar i zato što nije pokvarljiva roba, ne samo doslovno.