ENVER MORALIĆ (1935.-2025.) Bogataš čija je najveća životna strast bila Vinarija Kutjevo

|
Autor: Rene Bakalović

Neobična je pojava u vinskom svijetu bio Enver Moralić. Nije lako došao u vlasništvo cijelog kompleksa Kutjevo, godinama se trudio, imao čak i političke protivnike koji su se iz primitivnih pobuda protivili njegovom preuzimanju posjeda. Tim je više bio upravo zaljubljenik u Kutjevo i strast je bila njegov osnovni motiv poslovne politike u tom segmentu njegovog poduzetništva. Obožavao je prirodu, to sam zamijetio nakon prvog našeg susreta u Kutjevu, a to mi je posebno naglasio i moj prijatelj, glavni enolog Kutjeva, Ivan Marinclin. Iznimno je slikovit taj dio srca Slavonije, a znatan dio cijelog posjeda čine mitske slavonske šume. Enver je bio lovac i lovstvo je za njega bilo znatno više od razbibrige u slobodno vrijeme. Lovci od formata, osobito oni koji imaju povlaštene materijalne mogućnosti, razvijaju odreda osjećaj skrbi za šumu, osobito u današnje vrijeme kada je i u tom segmentu priroda izložena egzistencijalnim izazovima.

Tu svoju karakternu crtu Enver je potvrdio kupovinom vinarije Brič u slovenskom dijelu Istre. Brič je, naime, smješten u Parku prirode. Za skladno uklapanje vinarije u prirodni okoliš Enver je dobio svjetska priznanja koja je potpuno zaslužio. Na ostvarenju takve zamisli Moralić nije štedio sredstva, pozvao je arhitekta svjetskog glasa- Borisa Podreccu.

Cijeli ovaj uvod služi mi kako bih malo jasnije objasnio kako je i u kontekstu vinograda i vinarije Enver bio svjestan kako je preuzeo skrb i odgovornost nad kompleksom koji ima prvoklasnu nacionalnu vrijednost. U njegovu vlasništvu, cijeli taj enološki kompleks ulazi u fazu gospodarske stabilnosti. Enver nije morao ishitreno reagirati na ekonomske potrese kojima vinska scena u svijetu i Hrvatskoj često zna biti izložena. Razvojne vizije nisu se morale mijenjati od sezone do sezone, od berbe do berbe. Njegov je poslovni pogled imao i širinu i bio je usmjeren na dugovječnost. Svjedočio sam tomu na proslavi 777 obljetnice vinarije.

Te relacije vidljive su u daleko najvrjednijoj i naravno najstarijoj vinskoj arhivi koja se brižno čuva i nadopunjuje u drevnom podrumu. Zgodno je kao u vicevima naslađivati se gostima iz novog svijeta, Amerikancima u prvom redu, kada im se u autentičnom  ambijentu počnu raspredati legende o ljubovanju baruna Trenka i carice Marije Terezije u samome vinskom podrumu.

Mimo mitskih upitnih sočnih pojedinosti nepobitna je ključna uloga ove vinarije kroz povijest do hrvatskog vinskog preporoda kojemu danas svjedočimo. Zdenko Turković, čija je obitelj još na kraju 19 stoljeća kupila Kutjevo, je čak u svjetskim razmjerima bio utemeljitelj moderne enologije. Njegova supruga Greta, pak, po mnogima je najuspješnija ilustratorica vinskih sorti, vidljivih u glasovitom Ampelografskom atlasu koji se i danas ponovno tiska u nadopunjenom izdanju pa je tako naš temeljni vodič za nacionalnu vinsku priču. Turkovići su posebno zaslužni za njegu i uzdizanje naše ključne i najraširenije vinske sorte – graševine. Bez njih danas ne bi svjetski stručnjaci poput Jancis Robinson naglašavali da nigdje u svijetu graševina ne dosiže takve domete i takvu stilsku raznolikost kao što je to slučaj u Hrvatskoj.

Nakon Turkovića taj su ugled u Kutjevu produbljivali veliki stručnjaci kakav je Vlado Krauthaker. Prije osamostavljivanja Vlado je bio glavni enolog u Kutjevu. Danas je to Ivan Marinclin i baš u njegovom slučaju vidljiva je odanost Envera Moralića konceptu vinarije koja nadilazi ekonomska mjerila. Enver je mladome i još nepoznatom enologu Ivanu omogućio stvaralačku slobodu kada preuzima ulogu enologa 2012., a dvije godine kasnije i formalno postaje glavnim enologom. Često smo hodočastili posebnim bačvama u kojima je Ivan nastojao pokazati koji su to najviši dometi brižno odnjegovanih graševina najboljih berbi.

S druge strane mi je vrlo simpatičan ponos u kojem svi u Kutjevu ističu svoju litarsku graševinu kao iznimno dobro vino dostupno širokom tržištu. Potpuno se slažem s tom ocjenom i činjenicom kako je u tom “pučkom” vinskom žanru litarska graševina Kutjevo uvažena čak i internacionalno. 

Na najmlađem Enverovom sinu Maximu sada je ozbiljna uloga da u prvome redu nastavi stabilnu politiku koju je u Kutjevu zajamčio njegov otac.