Tri dana Rene nije izlazio iz kuhinje, kuhao je za rođendansku zabavu voljenoj Jasminki
Slavili smo Jasminkin rođendan. Kućna zabava s puno ljudi, a sve šmekeri, odreda svi foodieji. Za zabavu moje voljene sam se tri dana koncentrirano posvetio kulinarici. Omiljena jela sam s nekom jednostavnom, ali originalnom dosjetkom želio napraviti malo pomaknuto.
U posljednje je vrijeme je i kod nas popularna takozvana bajadera, jela od carskog mesa. Čini mi se da je izvorna zamisao nastala u Srbiji, ali je očito poticajna među hrvatskim foodiejima. Otkošteno carsko meso drži se u pacu, dan dva. Uz sol, naravno, u pac idu brojne varijacije začina. . Ja sam meso obilno podlio bijelim vinom i uz sol dodao malo meda, još u prvoj fazi mariniranja. Carsko meso, dakle kajzerflajš, se u pećnici prvo satima peče na manjoj temperaturi, a potom, u završnici, otprilike sat vremena još na jakoj. Bitno je na meso staviti rešetku i neke teške utege. Ohlađeno carsko meso lijepo se reže na pravilne oblike- “bajadere”. Dodatna lijepa osobina mu je što u hladnjaku može boraviti danima.
Napravio sam i niz ribljih predjela. Sirovu tunu sam poslužio s varijacijom na temu francuske majoneze od maslinovog ulja s dosta mladog češnjaka, sokom limuna s Visa, malo ljutih papričica i krasnim šafranom iz Irana.
Sirovi losos uz umak od kopra nije neka novost, no sam umak sam malo “doradio” tako što sam prvo, vrlo kratko, prepržio na maslacu, a veći dio kopra sam namočio u sok limuna i dodao sirovog kada sam tavu skinuo sa štednjaka.
Od toplih predjela napravio sam zeljanicu. Pomak se sastojao od sitnog lista špinata kojemu sam dodao malo medvjeđeg luka, a uz svježi ocijeđeni sir, dodao sam malo dimljenog.
Za rođendan se ne štedi pa sam kupio i juneći file. Mnogim šmekerima je ta pozicija skupog mesa ipak pomalo dosadna. Moja se dosjetka sastojala u tomu što sam posoljeni mišić omotao janjećom maramicom. Dalje nisam komplicirao. Za janjeću maramicu moraš imati prijatelje mesare, a ja ih „fala Bogu“ imam nekoliko. U ovom slučaju je djelovala mesarska obitelj Vukić, ustoličena na Kvatriću. U vreloj pećnici maramica je već nakon petnaestak minuta dobila lijepu smećkastu boju, a posluženo je meso, kao neka vrsta roastbeefa, ostalo sočno i ružičasto.
Najbolje od guske, najbolje od patke, tako sam nazvao jelo od paštete gusjih jetrica s komadićima naglo pečenih pačjih prsa, uz usitnjene čvarke od masne potkožice i kože. Par kapi godinama odležale sirupaste kvasine i isto toliko vinjaka su bili jedini začini koje sam dodao. Tucani crni papar poslužio sam sa strane.
Od prijatelja Vukića uzeo sam njihovu novost- teleće ćevape koji su sami po sebi originalni pa tu nisam ništa komplicirao.
Jasminka se proslavila tortom, pavlovnom, uz dvije voćne mješavine. Ja sam na veselje klinaca na zabavi sa strane stavio dvije domaće “nutele”. Prva je bila od bijele čokolade rastopljene u slatkom vrhnju s dodacima oraha i i bagremovog meda, a druga od tamne čokolade rastopljene u slatkom vrhnju s lješnjacima i šumskim medom.
U Jasminkinom društvu, omiljeni je pjenušac Piena od Saše Štule, a nije ni loša okolnost što mi Saša, kada god kupim njegovo vino doda i karton gratis. Od pjenušca volimo raditi i koktele. Ovaj put smo iskoristili činjenicu da na terasi imamo četiri tegle s različitim grmovima mente; svaka se malo razlikuje u nijansama aroma. Uz njih je vrlo aromatičan kumkvat; najbolji redovito kupujem kod Damatinca Matka na Kvatriću. E pa živjeli.
Ostatak mjeseca provest ću štedeći uz misao vodilju kako svaki dan nešto zgodno skuhati ne trošeći na tržnici više od deset eura dnevno.
